Bosanski horoskop: mitološka pozadina

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Go down

Bosanski horoskop: mitološka pozadina

Komentar by Admin on Sat Oct 21, 2017 7:37 am

Bosanski horoskop ili krug sudbine bazira se u svojoj osnovi na načelima folklornog (poljoprivrednog) kalendara koji godinu dijeli na dva godišnja doba – ljeto i zimu, ili bolje rečeno, na svjetli i tamni dio. (1) Unutar takve podjele nalazi se pozicionirano  dvanaest znakova od kojih polovina pripada svjetlom a druga tamnom dijelu godine, i kao takvi oni čine jedni drugima opoziciju. Krug sudbine je grafički prikaz stomaka Velike Majke, i simbolični likovi koji su predočeni u toj božanskoj kružnici  predstavljaju sav živi svijet koji postoji na Zemlji a to su biljke i drveće, životinje i ljudi. Time se na direktan i slikovit način prezentira kako svi potičemo iz istog izvora i uzajamno smo povezani te ne možemo egzistirati jedni bez drugih. Ukratko sažeto, bosanski horoskop  je šamanistički prikaz svega onoga u što su vjerovali naši preci Iliri sa jasnim fokusom na prirodu i njene sile koje u svojoj neprekidnoj  interakciji  tvore jedinstvenu simbiozu materijalne i spiritualne snage.

Patronat odnosno najvažniji uticaj na krug sudbine imaju Sunce, Mjesec i Zemlja te četiri elementa, sve ono čemu smo mi kroz cio svoj život i povijest konstantno izloženi. Iako su četiri elementa u stalnom prožimanju, kao održavatelji života i harmonije, oni imaju svoj osjetno jači uticaj u pojedinim dijelovima godine tako da u  toplom dijelu godine dominiraju elementi zrak i vatra, dok u hladnom dijelu primat preuzimaju voda i zemlja. Upravo se kroz uticaj elemenata može pratiti osnovica kruga sudbine i ciklus života i smrti, koji u svom izmjenjivanju potiče životnu energiju i stvara plodnost.



Poznato je kako da su Iliri baštinili matrijarhat u čijem se središtu nalazilo obožavanje Velike Majke – „Ona koja daje život svemu“, o čijem postojanju nalazimo tragove u usmenim predajama  našeg naroda, od kojih se svakako izdavajaju one o podijeli godine, kazivanja  o snijeti i druge pojedina mitološke predstave. Iako se možda na prvi pogled čini da su to dijelovi različitih predanja  sva ona su zapravo segmenti  jedinstvenog kulta plodnosti,  koji se zbog svoje iznimne egzistencijalne svrhe održao u kolektivnoj svijesti sve do današnjih dana.

Slavljenje plodnosti i ljubavi

Početak tamnog dijela kruga naziva se „slavljenički“ ili „gozba“ jer predstavlja period godine kada su plodovi zreli odnosno plodnost je dostigla svoj vrhunac. To je od davnina bila prilika da se upriliče festivali zahvale i slavljenja pošto tada  zajednica ljudi ima dovoljno hrane da može preživjeti do proljeća. Zbog toga se slavi i veliča Velika Majka, personifikacija sviju božanstava plodnosti u različitim kulturama, alfa i omega cjelokupnog stvaranja.  No, iako ovaj događaj predstavlja kraj svjetlog dijela godine i ulazak u onaj tamni, ne treba zaboraviti da to ne označava ništa loše niti negativno već upravo suprotno. On, naime, nagovještava  pagansku Novu godinu koja u ovom vremenu obilja ima idealne predispozicije za proslavu i radost.

Pred sam početak tamnog dijela godine ljudi od davnina oru njive kako bi zasijali pšenicu, simbol  Velike Majke, odnosno na ritualan  način stimuliraju iz početka sam ciklus plodnosti. Nimalo slučajno, u jesen se među bosanskim narodom tradicionalno ženilo i udalo, sklapali su se brakovi, jer poljoprivredni radovi su završeni, hrane ima dovoljno, i time su stvoreni uslovi da i ljudi „posiju“ sjeme i obnove život u svojoj zajednici. Stoga je ovo od davnina bio period zahvalnosti ali i ljubavi. A svemu tome pogodovali su elementi voda i zemlja, oba simbola ženske plodnosti, koji i u samoj Velikoj Majci iniciraju stvaranje novog života. Naime, i u monoteizmu se tvrdi kako je ljudsko biće napravljeno od zemlje, a u onim mnogo starijim predajama život je stvoren iz vode.

Sveta tišina

U drugoj polovini tamnog dijela godine koji se naziva „sveta tišina“ priroda je u fazi prividnog sna odnosno hibernacije, sile života su se povukle duboko u zemlju i čekaju da nakon tri puna Mjeseca, kada dominaciju preuzmu vatra i zrak, probude se i aktiviraju. No, dok traje „sveta tišina“ odigrava se prava mitska predstava u kojoj nezaustavljiva žudnja za postojanjem kroz ponovno rođenje kulminira umiranjem. Naime, u vrijeme hibernacije (sna), potpunog mirovanja prirode u zimskim mjesecima, usnulu Veliku Majku na vrlo lukav i vješt način obljubljuje i oplođuje zmaj koji se u nekim predajama naziva Sep ili Sap, predavajući u njeno tijelo svu svoju životnu energiju,  te ona nakon tri, četiri mjeseca rađa božansku snijet – mladog boga zmajske krvi i snage, što se događa na početku svjetlog dijela godine  ili bolje rečeno, u doba Mijene.(2)

Aluzija na tu mitsku predaju uvijek se nalazila u narodnim kazivanjima o rođenju snijeti – mladunčeta zmaja, koji bi atakovao na pojedine žene dok su se nalazile same na polju ili u kući, hipnotizirajući ih svojim smaragdnim očima i potom vodeći ljubav sa njima. U nastavku te predaje narod je tvrdio da oplođena žena snijet rodi nakon tri ili četiri mjeseca. Bitno je naglasiti i to kako u folkornim predajama nema nikakvog spomena legendi o zmajicama tojest ženskim pripadnicama, te se stoga sama od sebe nameće zaključak kako postoje samo muški pripadnici te vrste. Zbog toga zmaj tradicionalno uvijek spolno atakuje na ženu pa čak i kravu.

Da je Velika Majka oplođena nagovještava narodni kalendar koji navodi da tim periodom tamne godine (zime) dominiraju  isključivo ženski nazivi  Veljača i Baba od koji prvi svakako upućuje na Veliku (Majku), od skraćenice Vela,  a Baba na trudnicu (zbabila se, obabila se). Iza perioda Babe dolazi Did, odnosno, pridružuje joj se muški mitski lik koji personificira boga kojeg će ona roditi na početku svjetlog dijela godine te  tako obilježiti njegov početak.
U ovom novom ciklusu dominaciju preuzimaju elementi zraka i vatre koji omogućuju rođenje zmajskog boga. Nimalo slučajno zadržao se običaj paljenja vatre oko kuće u zoru Mijene sa ciljem da se navodno otjeraju zmije od kuće odnosno zmaj, drevni simbol zla. Naime, po narodnom opisu, zmaj je ništa drugo nego li dugačka zmija sa krilima i šiljatim repom, na čijem trupu su malene ruke i noge. Velika Majka, personifikacija Dobra, rađa boga zla Sepa, koji je ujedino njen sin i ljubavnik, kako bi tim činom nastavila beskrajni krug života i plodnosti.  U namjeri da se moć zlog boga zmaja ograniči i udalji od ljudi tradicionalno se pali vatra u samu zoru čiji bi ga plamenovi i dim trebali zaplašiti.(3)

Ovaj strah je u mitološkom smislu opravdan pošto u svim narodnim predajama  o božanskom  Sapu on uvijek nastoji uništiti svijet i progutati Sunce i Mjesec (pomračina) da bi izbjegao vlastitu smrt, iz koje se zapravo on ponovo rodi kroz utrobu Velike Majke. Time se po ko zna koji put ponovi drevni ciklus umiranja i rađanja u misterijama plodnosti ali i potvrdi  kako je živo tkivo cijelog univerzuma sačinjeno od načela Dobra i Zla.
Velika Majka i njen sin oporavljaju se sedam dana nakon poroda, u ovom slučaju od šestog do trinaestog maja, i taj period je prema narodnom vjerovanju nabijen izuzetnom magijskom snagom koja može biti pogubna za ljude.(4).  Kako se vjeruju čak je i Sunce otrovno dok ne prođe period Mijene te ukoliko neko zaspi na sunčevoj svjetlosti ili u hladu nekog oraha riskira da se smrtno razboli. Vjerovanje da je Sunce otrovno dok ne prođe Mijena dovodi do zaključka kako je ono neprijateljski raspoloženo prema rođenju božanskog zmaja za kojeg se vjeruje da stalno atakuje na njega u želji da ga proguta.

Mladi sin - zmaj vrlo brzo napušta svoju majku, buduću ljubavnicu,  i odlazi kako bi cirkulirajući kroz zemlju izlazio iz nje, uspinjao se ka nebu i ponovo  se vraćajući na zemlju, obnavljajući svojim mističnim letom krug vegetacije.

Sve napisano nije nikakva fikcija već se temelji na bošnjačkim predajama i narodnom kalendaru koji zajedno, u svojoj cjelini, prezentiraju antička vjerovanja naših predaka, intrigantni reptilski kult koji je svojstven samo našem narodu, i  koji je kroz folkornu predaju preživio do današnjih dana. Zviždenjak, žaba, zmija , kao i sam zmaj (snijet), šamanistički su totemi  duboko  involvirani u tradicionalnu predaju bosanskog naroda  i time izvorni predstavnici ilirskog kulta plodnosti.

NOTE

(1)Podjela godine na dva doba tojest ljeto i zimu, odnosno na svjetli i tamni dio godine, bez svake sumnje je keltsko vjerovanje koje su usvojili i Iliri u antičkom dobu.

(2)U narodnom kalendaru Jurjevo ili Hidirlez (6.maj) kod našeg naroda se nekada nazivalo Mijena,što je skraćenica riječi promjena, koje u narodnom govoru  označava i lunarnu mijenu,  koja traje sedam dana tačno do 13.maja. Smatra se da 13.maj označava malu Mijenu.

(3)Kod Ilira Crni zmaj je bog zla koji teži uništenju svijeta pa su ga se naši preci strašno plašili. Mislilo se da je za svaku pomračinu Sunca ili Mjeseca odgovoran upravo on. U želji da ga zaplaše Iliri su udarali u metalne predmete i stvarali što veću buku želeći ga na takav način zaplašiti i protjerati.

(4)Kod Bošnjaka bio je običaj da se siromašnije žene odmaraju nakon poroda tri dana a one bogatije sedam dana, što se smatralo primjerenim za bogatiji sloj. Time su se imućnije porodilje usklađivale sa Velikom Majkom.
avatar
Admin
Admin

Broj komentara : 20
Join date : 2017-10-07

Vidi profil korisnika http://anzotica.forumotion.me

Na vrh Go down

Vidi prethodnu temu Vidi sljedeću temu Na vrh


 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu